Zdravo svima!
Posle
više od godinu dana od mog prvog posta ovde, odlučila sam se da počem opet da
pišem. Do sad nisam imala mnogo vremena da se posvetim svom blogu, ali nekako
mi sada prija da pišem i dokumentujem svoje iskustvo tokom terapije roakutanom.
Već
par dana unazad pretražujem internet i čitam sve što mogu da nađem, a da je
vezano za roakutan, njegove sporedne efekte ili iskustva drugih koji su bili na
njemu. Naišla sam na podosta stranih blogova na kojima se mogu pročitati razne
priče onih koji su bili na ovoj terapiji, ali nisam naišla ni na jedan domaći u
kome se detaljno, po danima i sedmicama prikazuju i prepričavaju iskustva
vezana za terapiju akni roakutanom. Primetila sam da postoje na raznim forumima
teme na kojima se javljaju ljudi koji ga koriste i otvoreno dele svoja iskustva. Pročitala sam dosta korisnih stvari, ali nekako mi se činilo da nije
baš pregledno za čitanje i praćenje nekog slučaja koji možda liči na vaš.
Mislim, sasvim je logično da je svačije iskustvo drugačije i da je korisno
pročitati sve što se može naći na temu roakutana kada se upustite u bitku sa
aknama. Ali eto, odlučila sam se da podelim svoju priču, prvo zato što će meni
biti lakše da pratim promene i dešavanja na svojoj koži, a dodatni plus je ako nekome zapravo
moja priča i iskustva pomognu.
E
pa ovako – nekako mi je najlogičnije da počnem od perioda kada su mi se prvi
put javile bubuljice. To je bilo tokom srednje škole, u mojoj trećoj godini.
Bile su to one klasične tinejdžerske bubuljice, koje su se pretežno javljale na
obrazima i ponekad na T zoni. Koža mi je bila oduvek kombinovana, znači sa
masnijom T zonom i normalnom do suvom kožom na ostalim delovima lica. Kada su
bubuljice javile prvi put, bio je to veliki udarac za mene i moje
samopouzdanje. Stvarno mi je bilo teško da se borim sa tim napastima. Pomisao
na odlazak u školu i uopšte napolje bio je mučan za mene. Sebi sam izgledala
grozno, iako uopšte nije bilo tako strašno sa sadašnje tačke gledišta. Najveći
problem mi je bio što mi je tadašnji dermatolog zabranio šminkanje, pa sam
morala u školu da idem bez trunke pudera i korektora. Svako ko je imao
bubuljice u tinejdžerskom periodu verovatno i sam zna kako je teško izaći pred
ljude bez šminke. Tada mi se činilo da bi mi lakše bilo da hodam bez odeće po
ulici, nego bez pudera. Išla sam na par tretmana kod dermatologa, počela sa
korišćenjem različite medicinske kozmetike. Najviše su mi pomogli Dr. Wolff
proizvodi. Bubuljice su se do početka drugog polugodišta četvrte godine skroz
povukle. Ostalo je par hiperpigmentacija i njih sam tretirala Dr. Wolff
Fruchtsaure kremom za lice. Samopouzdanje mi se polako vraćalo, nisam više
morala da imam tonu šminke kako bi se lagodno osećala u svojoj koži. Kraj
srednje škole je bio sve bliži, kao i matura. Sve je bilo u najboljem redu, upisala
sam fakultet koji sam želela, rezervisala karte za letovanje kome sam se posle
spremanja prijemnog ispita dugo nadala i iščekivala ga nedeljama. I onda se desilo
nešto što nikada neću zaboraviti. Otišla sam kod jedne kozmetičarke, da mi
očisti par mitesera koje sam imala. Malo je reći da me je ona upropastila za
tih sat i po što sam bila kod nje... Jednostavno, ne mogu ni da pišem celu
priču kako je tretman protekao i kako sam se tokom njega ja osećala. Plače mi
se samo kad pomislim na to. Poenta je da je od tada moje lice sve gore i gore.
Ta prokleta žena mi je napravila takav haos na licu, da se i dan danas, posle
više od tri godine vide posledice ovog nestručnog tretmana. Tada su mi se prvi
put javile akne (dijagnoza mi je acne vulgaris od tada). U protekle tri godine
imala sam boljih i lošijih perioda. Nekada bi se akne povukle, pa sam imala
poneku na licu, a nekada bi bilo tako loše i bolno da recimo nisam mogla da
spavam na starni na kojoj bi se javile. Probala sam niz proizvoda i onih skupih
i onih jefitnijih, i svaki put kada sam mislila da sam napokon završila svoj
rat sa aknama, opet bi se vratile i svaki put „jače“ nego pre. U periodu kada ih nisam imala, ostajale su hiperpigmentacije sa kojima sam se lako borila, s obzirom da mi se koža brzo regeneriše (bar se meni čini tako).
Jedan
od korisnih preparata koji mi je dosta pomogao bio je i Avonov Clearskin Professional
Acne Mark tretman o kome sa pisala ovde.
Celog leta ove
godine sve je bilo uredu, nije bilo velikih upala i akni, samo poneka bubuljica u „onim“
danima. Opet sam se opustila i mislila da je svemu kraj. Međutim, krajem
avgusta akne su se proširile toliko da su se javile i na vratu i na vilici gde
ih pre nikada nisam imala. Promenila sam dermatologa opet. Rečeno mi je da imam
jaku infekciju i prepisan mi je sinacilin, najveća moguća doza. Kako mi on nije
pomogao, posle dve nedelje od prestanka uzimanja ovog leka, dobila sam uput za
laboratoriju i kompletnu analizu krvi. Na tom polju nisam imala nikakvih
problema. Sve je bilo u najboljem redu. Dobila sam još jednu turu antibiotika i
to vibramicina, koji se često koristi u terapiji akni. Ni on mi nije pomogao.
Pre dve nedelje dobila sam uput za analizu krvi i hormona. Analiza hormona je
pokazala da je sve uredu, kao i analiza krvi. Akne su i dalje bile tu, bolne,
jako crvene, upaljene, a svrab je bio neizdrživ. Doktorka je rekla da mi ne
ostaje ništa drugo, nego da probam sa roakutanom. I eto me ovde...
Roakutan
se kao lek prepisuje kod težih formi akni, koje nisu mogle da se izleče
primenom drugih terpijskih postupaka (tretmana, medicinskih preparata i oralnih
antibiotika). Na internetu sam našla da je aktivni sastojak ovog leka
izotretinoin i da on deluje na smanjenje produkcije sebuma čime smanjuje upalu
kože. Svugde se navodi da roakutan ima i dosta neželjenih dejstava, što tokom
same terapije, što po završetku iste. Zato je bitno da se ovaj lek ne uzima na
svoju ruku, već pod strogom kontrolom lekara i bitno je znati kako se on ispravno
koristi i šta su sve moguće posledice uzimanja ovog leka. Ako nekoga interesuje
malo više o roakutanu i njegovom dejstvu, ja sam dosta korisnih informacija
našla u sledećoj brošuri za pacijente:
Meni
je prepisana dnevna doza od 40 mg na dan (uzimam lek svako veče). Za negu lica
koristim bebi sapun (Merima) i Bioderminu micelarnu vodu za osetljivu kožu. Nakon
par dana od početka uzimanja leka treba u svoj dnevni režim da uključim Effaclar
H kremu (La Roche-Posay) koja je namenjena nezi i obnovi kože koja je masna i
problematična, a koja je usled agresivnih preparata i tretmana isušena i
dehidrirana. Kad izlazim u toku dana napolje, koristim i Biderminu kremu sa SPF
50 - Photoderm SPOT SPF 50+/UVA 35.
Dozvoljeno
mi je da se šminkam, što smatram da je sasvim ok, s obzirom da puder koji sam
do sada koristila ne utiče loše na moju kožu i odgovara mi savršeno. Koristim
Healthy Mix u nijansi 52 (Bourjois) i Dermablend korektivni tečni puder u
nijansi 15 (Vichy). Dermablend puder koristim pre kao korektor, ciljano ga
nanosim na akne preko Healthy Mix pudera, koji nanosim u tankom sloju na celo
lice.
Doktorka
me je upozorila da će pre pobiljšanja stanja moje kože doći do pogoršanja. Ne
radujem se tome, ali sam se pomirila sa tim. Najbitnije mi je da se ova muka
već jednom završi. Da bih bila sigurna da ničim drugim ne dovodim do pogoršanja
svog problema, izbacila sam iz ishrane sve mlečne proizvode i proizvode sa puno
jodirane soli – za koje sam dosta puta pročitala da mogu biti povezani sa
pojavom akni. Meso i masnoću koju sam unosila u organizam sam svela na minimum,
kako bi pratila svoj holesterol (koji je ok, 3.90) i držala ga u granicama
normale. Znam da je moguće i vrlo verovatno da će se holesterol povećati pod utiacjem
roakutana, ali neću da uzimam bilo šta drugo što može da utiče takođe na
njegovo povišenje. Izbegavam i gazirane sokove i alkohol već neko vreme. U svoju ishranu sam uvela mnogo više povrća (posebno zeleniša) i voća. Kao i velike količine vode.
Nema
mnogo promena trenutno, s obzirom da sam tek dve preporučene doze popila.
Očekujem da će se prvo javiti suvoća usana, tako da sam se već pripremila za
taj mogući sporedni efekta. Iskopala sam neki stari labelo i kutiju vazelina.
Za početak će biti dovoljno. Nameravam da uzmem neki labelo od Eucerina, pošto
sam čula da imaju jako dobre regenerativne grožđane masti i labela.
Pokušaću
da pišem svaki dan kako se osećam, šta osećam i kakve promene mi se dešavaju na
koži i telu uopšte. Nadam se da ovo pisanje neće biti uzalud, da ću možda
nekome i pomoći, dati korisne informacije i možda na taj način pružiti podršku
svima onima koji imaju sličan problem kao ja, koji razmišljaju da počnu sa
roakutanom ili su već počeli...
Ako
budem imala hrabrosti, okačiću neke slike – kao pre i posle, pošto se već slikam svaki
dan. Trenutno samo zbog sebe, kako bih videla i pratila promene. Kontrola mi je
zakazana za 30 dana od početka terapije, tada ču videti šta će biti dalje. Pokušaću,
ako ne svaki dan, da pišem da nedeljnom nivou moje utiske i zapažanja o
terpiji.
Uf,
baš sam se raspisala. Ne zamerite, lakše mi je da izbacim sve iz sebe. Pozivam
sve koji su na roakutanu ili su bili na roakutanu da podele sa mnom i sa ostalima
u komentarima neka svoja iskustva, brige, rezultate ili bilo šta što im je na
duši. Možda i to pomogne onima koji kao i ja pretražuju ovu temu po internetu.
Sigurna sam de će meni pomoći!
Do
sledećeg posta - Veliki pozdrav svima!